Sunčani zalogaj

Što bi ste rekli nekome tko vas uvjerava da su najbolje stvari besplatne?

Naravno da će se većina neće puno raspravljati o potonjem.  Ali ipak, koliko smo toga zapravo svijesni? Ostavimo posljednje pitanje privremeno otvorenim dok ne razmotrimo čudan slučaj jednog gospodina iz Indije. Svoj prvi dojam o njemu sam stekao pogledavši emisiju Na rubu znanosti u kojoj je gostovao dotični Hira Ratan Manek, osamdesetogodišnjak tipično indijske puti, sijedih bafa i kose. Jedna od prvih stvari koje sam zamjetio su bili njegovi savršeni, bjeli zubi;  neprirodno uščuvani za njegove godine, nekako nepotrošeni. Također jedna od njegovih karakternih kontura lica su zasigurno oči odnosno velike, okrugle očne duplje. Tada sam počeo slušati. Sva mimika i gestikulacija, ton pa i boja glasa, pričala su istu priču kao i riječi koje je izgovarao. A pričao je o stvarima kao što su potpuno psihofizičko zdravlje i duhovnost, izvorima energije kojima se služimo svakodnevno i o onom koje smo davno zaboravili. Ali tek kada je rekao kako je 2000., uz 24-satni nadzor međunarodnog tima liječnika koji su ga proučavali, prestao jesti  411 dana, tek tada mogu reći da je zaplijenio moju pažnju. Onako usput, također tvrdi da od 1995. gotovo u potpunosti živi samo od sunčeve energije i vode.

On je svoj fenomen objasio na jednostavan način. Biljke dobivaju energiju iz Sunca, rastu te ih mi ili životinje konzumramo i dobivamo energiju iz njih. Taj izvor energije smatra drugorazrednim. Životinje jedu biljke, mi jedemo životinje i to bi bio tercijalan izvor energije. Sada dolazimo do primarnog izvora energije koji pokreće sve na Zemlji, Sunce. Njega smatra najčišćim, najzdravijim i najoslobađajućim izvorom energije u slučaju da ga znamo koristiti. Zato je metodom pokušaja i pogrešaka uspio razraditi HRM metodu. Tom jednostavnom metodom mogu se koristiti svi te postići neovisnost o hrani.

Ali upravo ta vrsta neovisnosti nije cilj ove vježbe koja se radi tako da se gleda u sigurne sate u Sunce. Sigurni sati za gledanje direktno u Sunce su oni kada je indeks ultravioletnog zračenja manji od 2 a to je uvijek bar jedan sat nakon izlaska ili prije zalaska. Ali postepeno privikavanje očiju zahtjeva počinjanje gledanja od 10 sekunda te svakodnevo povećavanje za daljnjih 10 sekundi što bi značilo da ćemo 6. put gledati cijelu minutu. 270. gledanjem ćemo doći do 45 minuta. To je najviša minutaža u kojoj Sunce nije štetno za oči a ujedno u to vrijeme i cjela krv u tjelu prokola kroz taj organ. Nakon toga postoji nekoliko načina kako nastaviti iskorištavat Sunčevu energiju a jedan od njih je postepeno vraćanje na 15 minuta na čemu bi trebalo ostati godinu dana. Također je bitno naglasiti da bi osoba za vrijeme gledanja trebala biti uspravljena i po mogućnosti stajati bosa na goloj zemlji. Gledati ne trebamo svaki dan i možemo raditi i duže pauze u slučaju oblake ili osobnih obaveza nakon čega se nastavi gdje se stalo. Ne smiju se nositi naočale ili kontaktne leće za vrijeme gledanja. Nakon svake vježbe potrebno je zatvoriti oči i pričekati da nestanu šarene boje u mraku. Upravo kada zatvorimo oči nakon gledanja ispuštaju se povećane količine hormona melatonin zaduženog za usporeno starenje i pozitivno raspoloženje. 


Pinalna žlijezda (epifiza) se smatra najvažnijom žlijezdom u ljudskom organizmu i to u suštinskom smislu postojanja čovjeka kao duhovnog (energetskog) bića oko koje je obložena fizička ljuska. Prosječna veličina pinealne žlijezde je 6x6 mm i s godinama se smanjuje, no kod osamdesetogodišnjeg gospodina Maneka ona je 8x11 mm. Ona također luči DMT, ali to je sad već neka druga priča. S pinealnom žlijezdom se možemo susresti u mnogim današnjim kulturama i umrlim civilizacijama skrivenu pod simbolikom zrnca koje podsjeća na šišku. U istočnjačkim kulturama ono je predstavljeno kao "treće oko" ili šesta čakra. Stoga, neovisnost o hrani nije cilj ove vježbe već potpuno fizičko zdravlje, emocionalna uravnoteženost i duhovno uzdizanje koje su isprepleteni elementi i ne mogu se gledati zasebno.

I tako, sjedio sam zaprepašten logikom ovog simpatičnog starca. Uvijek do tada sam izuzetne i prosvjetljene ljude zamišljao kao jogije koji cijeli život meditiraju u špilji da bi došli do nekakvih postignuća. Ali ovaj Indijac ima sveučilišnu diplomu iz strojarstva i većinu života je bio trgovac prije nego se odlučio odreći materijalnog stila života. Ne imajući nikakve materijalne koristi od toga da javno govori o ovoj metodi, jedini motiv su mu globalne implikacije koje su moguće prakticiranje istog. Zaista je teško iz perspektive čovjeka odraslog na Zapadu razmišljati o vrijednostima na koje nam Hira Ratan Manek upućuje. Ali odlučio sam pokušati. Napokon, pa ništa me ne košta!


I nakon nekoliko mjeseci isprekidane prakse, još zvane Sungazing ili Solarna joga, približio sam se 7.-oj minuti. Prvo mogu reći se zaista može gledati toliko dugo bez oštećenja očiju. Drugo, osjećaj koji daje je neopisiv u nekoliko redaka i mogao bi ga opisati samo tako da posvetim cijeli blog Sungeizingu. Neki su to već i napravili stoga im se zahvaljujem što djelu iskustva koja pomažu u istraživanju i shvaćanju ove teme.

http://solarnayoga.info/hrm.html
http://www.mandrilo.com/index.php/gledanje-u-sunce
http://solarhealing.com/process/
http://www.cybermikan-sungazing.org/
http://www.ivantic.net/Ostale_knjiige/Zdravlje/Gledanje_u_sunce.htm


A pitanje koje je ostalo otvoreno svatko će ipak morati zatvoriti za sebe. Ali za početak ne bi bilo loše razmisliti u kojoj mjeri nas hrana,  njena proizvodnja, ubijanje životinja i biljaka, njen otpad, rad za nju i njene posljedice po zdravlju, porobljavaju? Zanimljive li mozgalice...