Zbogom Bunkeru!

„Za k...c mi srce lupa, kada vidim sve to skupa!“  odzvanjalo je zadarskim ulicama u noći 20. prosinca, 2011.

Alternativna scena Zadra te večeri bila je ponosnija no ikad sudjelujući na svirci koja je osmišljena kao posljednji pozdrav kultnom mjestu alternativne zadarske scene, Bunkeru.  Nakon petnaest godina ponovno su se mogli čuti zvukovi distorziranih rifova i brzi ritmovi bubnja kako odjekuju iz te male valjkaste građevine na Kampo Kaštelu.  Pošto će se dotično mjesto srušiti  i na njegovom mjestu napraviti park, udruga mladih „Šigureca“ je osmislila svirku na kojoj će se ponovno moći čuti isti bendovi kao i u ratnom vrijeme 90-ih. Tijekom cijelog dana na pozornici su se izmjenjivali bendovi koji su obilježili to razdoblje - Neron Freaks, Dark Ages, Ja i Bosna, Alergija, Zašto Meni, Jelly Belly, Annabel Lee, Trn u Oku, Stagediving, Izvan kontrole, D Glad i mnogi drugi, dok su za kraj večeri nastupili Ilija i Zrno žita, gosti iz Splita.

Osim opraštanja od Bunkera, koji će biti srušen i na tom mjestu će biti napravljen park, cjelodnevna svirka održana je i u spomen na preminule članove zadarske scene, a poruka je bila i da Bobe, Genci, Brane, Džaja i Joško nikada neće biti zaboravljeni.

Najiščekivaniji bend večeri zasigurno je bio “”Ja i Bosna”. Kontroverzni pijevač Pavić dignuo je veselu atmosferu na nivo u kojem je publika upijala svaku riječ između pjesama i pjevala tekstove koje kao da su poznavali bolje od najpopularnijih bendova na svijetu. Hitovi poput Afrika, Komercijala, Nema kruha, Moj je cvijet, Trule spike, Kratki spoj poznavali su svi. Od mlađe generacije koja je u “doba Ja I Bosne” bili još premlada do starije generacije koji su sada većina obiteljski ljudi te im je ovo bila izlika za izlazak nakon dužeg vremena, svi su plesali pogo specifičan za alternativne krugove. Kao i svi ostali bendovi koji su svirali te večeri, članovi Ja I Bosne nisu uzeli instrumente u ruke već petnaestak godina te je bilo zanimljivo slušati kako se snalaze nakon samo nekoliko proba.

 Ova svirka nas je svih koji smo je nazočili kao vremeplov odvela u jednu drugu eru kada su se rađali bendovi koji su odrasli sa drugim uzorima i vrijednostima, da bi danas sami postali uzorima.  Nakon svirke,  još dugo se mogao čuti kultni refrenen potonjeg benda kako se pjeva po ulicama. Njegova ironija je bezvremenska a može se odnositi na sve sfere života. Zato još jednom: “Z k…c mi srce lupa, kada vidim sve to skupa!”